24.06.2019.

SV IVAN

Misa u Slivnu u 11,00 sati

 

29.06.2019.

SV PETAR I PAVAO

Misa u crkvi sv. Petra u 11,00 sati

 

16. 06. 2019.

Sv. Mise u Danilu u 10,00 sati

             u D. Birnju u 11,15 sati

Presveto Trojstvo (C)

Autor: dr. sc. Zvonko Pažin

 


Neke stvari u životu ne možemo točno shvatiti niti razložiti, ali ih itekako osjećamo. Na primjer, može li maleno dijete razložiti i objasniti što je to roditeljska ljubav? Ne. Međutim, itekako osjeća blagotvorno djelovanje roditeljske skrbi i ljubavi i još više osjeća ako ona zbog bilo kojih razloga izostane.

Što mi možemo reći o Bogu? Koliko mi Boga razumijemo? Što znamo o njegovoj biti? Malo toga. ali itekako osjećamo njegovu brigu i njegovu ljubav. Danas slavimo najveću tajnu naše vjere: Boga jednoga u svojoj biti i trojstvenog u Osobama. Gospodin Isus nam je govorio o spasiteljskom naumu i brižnoj Božjoj ljubavi prema nama. Zato općenito govorimo kako ispovijedamo vjeru u Boga Oca koji nas je stvorio, u Boga Sina koji nas je otkupio i Boga Duha Svetoga koji nas je posvetio. Da bismo dostojno proslavili ova sveta otajstva, zazvat ćemo na nas milosrđe Trojedinoga Boga.

  • Gospodine, ti si nas stvorio, jer si nas ljubio prije postanka svijeta. Gospodine, smiluj se!

  • Kriste, ti si za nas položio svoj život. Kriste, smiluj se!

  • Gospodine, ti si nam poslao Duha Svetoga da nas posvetiš i učiniš dionicima božanske naravi Isusa Krista. Gospodine, smiluj se!

 

Bog je u nas, između ostaloga, ulio neobičnu strast: strast za znanjem. Po svojoj potrebi da otkriva nove i nove zakonitosti i da sklapa nove strojeve, čovjek je sebi olakšao život. Sve to danas vidimo kao razvoj tehnike i medicine. I sve nam je to veoma korisno. Međutim, čovjekova se znatiželja ne ograničava na korisnim i iskoristivim iznašašćima. Evo, čovjek velikim marom i silnom zauzetošću istražuje daleka nebeska tijela koja su od nas udaljena stotinama i milijunima godina svjetlosti. To su razdaljine koje sigurno nikad nećemo doseći, jer znamo, ništa se na ovome svijetu ne može kretati brže od svjetlosti. Pa ako je neka zvijezda udaljena milijun godina svjetlosti… A ipak nas zanima. Jako nas zanima što ima tamo.


Ali sada ne možete nositi


A što je tajanstvenije od Boga? Ta od njega je sve, pa i one zvijezde udaljene milijardama godina svjetlosti… Tako su ljudi oduvijek razmišljali i zamišljali kakav bi bio Bog, odnosno bogovi. Redovito je stanovao na nekim uzvišenim mjestima, često puta u ljudskoj mašti imao ljudsko obličje i ljudske strasti i ljudski način razmišljanja. U Starom zavjetu je pak bilo silno naglašavano da Bog nije kao čovjek, da ga se ne može ni naslikati ni zamisliti, da je duh. Pa ipak… nije da ljudi i dalje nisu bili znatiželjni. Danas Isus veli (Iv 16, 12-15): Još vam mnogo toga imam kazati, ali sada ne možete nositi. Rekao je to apostolima prije nogo što je na njih sišao Duh Sveti. To na neki način Isus govori i nama danas. U ovome svijetu neke stvari nikad nećemo razumjeti. Ne radi se tu, naravno, samo o tome da mi ne možemo razumjeti Božju bit. Mi vrlo često ne razumijemo ni ovaj svijet, ni svoje bližnje, pa ni same sebe. Ne možemo razumjeti što nam je bilo, da smo ono prije učinili toliku glupost, ne možemo razumjeti zašto dobri ljudi stradavaju, a oni gori – kako se to nama čini – napreduju i uspijevaju. Koji put smo doista nesretni što ne možemo razumjeti vlastitu djecu, koji put nas izuzetno ljuti politika i strana i domaća… Ne možemo shvatiti. Zato je dobro da budemo ponizni. Neke stvari ne razumijemo i vjerojatno nećemo na ovome svijetu nikad razumjeti. Ali zato vjerujemo da Bog vidi, da Bog zna, da Bog na nama nedokučiv način svime upravlja i da Bog, kako se to zgodno kaže, po krivim crtama pravo piše. Zato i danas s ljubavlju slavimo Trojstvenoga Boga svjesni da malo toga razumijemo, ali da osjećamo svu brižnost i svu ljubav Božju.


Duh Istine – upućivat će vas u svu istinu


No evo, nakon šutnje u Starom zavjetu, Isus progovara o samom Bogu. Govori nam o svome Ocu govori nam i o Duhu Svetomu, pa i o sebi kao Sinu Božjemu. Evo nam Trojstva! Isus nam progovara o trojstvenosti samoga Boga pod vidom našega spasenja. Redovito naglašavamo da nam Isus nije govorio o Presvetom Trojstvu tek da bi zadovoljio našu znatiželju: ako poznajemo zvijezde, da onda poznamo i Boga… Ne. Isus govori o tome što je Bog za nas učinio. Isus govori o Bogu pod vidom našega spasenja. Pa onda progovara kako nas je Bog Otac s ljubavlju stvorio. Kako nas i nakon našega grijeha nije odbacio. Kako je svome narodu slao proroke. Konačno, veli Novi zavjet, Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije (Rim 5,8). Zatim Isus progovara o tome kako je Bog poslao svoga jedinorođenoga Sina da postane čovjekom i da nas spasi svojim predanjem i svojom poslušnošću. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. (Iv 3,17). Isus polaže za nas svoj život, jer nas ljubi. Veli: Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. Vi ste prijatelji moji (Iv 15,13-14). I sada, da bismo i mi bili dionici ne samo njegove smrti, nego i njegova uskrsnuća, Krist nam od Oca šalje Duha Svetoga, koji nas, snagom svetih sakramenata uzdiže u Božje posinaštvo, čini nas djecom Božjom. Vidjeli smo kako su u počecima Crkve apostoli činili velika i silna djela po Duhu Svetom kojeg su primili. Taj Duh i danas djeluje u Crkvi i u svakom pojedinom od nas, posebno po molitvi, po sakramentima, po bogoslužju Crkve. Tako, na osnovu Novoga zavjeta znamo da nas je Bog Otac stvorio, te da nas on po svome utjelovljenom Sinu spašava, da bi nas snagom Duha Svetoga uzeo u svoju božansku obitelj, kao dionike božanske naravi Isusa Krista. Mi poznajemo Trojstvo samo u onoj mjeri što je ono za nas učinilo, mi znamo kako Trojstveni Bog djeluje prema nama. A silno Božje bogatstvo – tko bi to dokučio? Zato danas samo možemo zahvaljivati Bogu za sve što je za nas učinio, što i danas čini i za ono što u vječnosti pripravlja za sve koji ga ljube.


On će mene proslavljati


Za Duha Svetoga Isus, konačno, veli: On će mene proslavljati, jer će od mojega uzimati i navješćivati vama. Rekli bismo, ipak naziremo Božju bit, njegovu osnovnu osobinu: Bog je ljubav. To je ono što nam Duh daje, to je ono po čemu smo Bogu slični, to je ono po čemu postajemo dionici božanske naravi Isusa Krista. Tko na ovome svijetu poznaje Boga? Onaj tko ljubi. Jer Bog je ljubav. Kad god čovjek primi malenoga i slaboga, kad pomogne siromahu, kad utješi tužna, posavjetuje dvoumna, kad oprosti nasilniku, ukratko, kad prema bližnjima postupa onako kako prema njima postupa Bog, kad u svakom čovjeku, posebice potrebitu čovjeku vidi Boga. Dao Bog da milost, ljubav, milosrđe i spasenje Trojedinoga Boga bude nazočno i djelatno po kršćanskom životu svakoga pojedinoga od nas.

PUT KRIŽA

U KORIZMI

Nedjeljom: prije svake sv. Mise

Petkom: U Kraljicama uz brdo ispod crkve u 18,00 sati

 

10. 03. 2019.

1. KORIZMENA NEDJELJA

Sveta Misa:  Danilo u 10,00 sati

                        D. Kraljicama u 11,15

(PEPELJAVANJE)

 

17. 03. 2019.

2. KORIZMENA NEDJELJA

Svete Mise:  U Danilu u 10,00 sati

                        U D. Birnju u 11,15 sati

 

19. 03. 2019.

SVETI JOSIP

Svete Mise:  U D. KRALJICAMA u 11,00 sati

 

24. 03. 2019.

3. KORIZMENA NEDJELJA

Svete Mise:  U Danilu u 10,00 sati

                        U Slivnu u 11,15 sati

 

31. 03. 2019.

4. KORIZMENA NEDJELJA

Svete Mise:  U Danilu u 10,00 sat

                      

07. 04. 2019.

5. KORIZMENA NEDJELJA

Sveta Misa:  Danilo u 10,00 sati

 
 

12. 04. 2019.

USKRSNA ISPOVIJED

i PUT KRIŽA  D. KRALJICAMA u 16,30 sati

 

14. 04. 2019.

CVJETNICA

NEDJELJA MUKE GOSPODNJE

Svete Mise:  U Danilu u 10,00 sati

                        U Kraljicama u 11,15 sati

                       U D. Birnju u 12,30 sati

 

21. 04. 2019.

USKRS

Svete Mise:  U Danilu u 10,00 sati

                        U Birnjuu 11,15 sati

                        U D. Kraljicama u 12,30

22. 04. 2019.

USKRSNI PONEDJELJAKA

Svete Misa:  U Slivnu u 11,00 sati

NA BRDU TABOR

 

 

Ove nedjelje spominjemo se Kristova penjanja na brdo Tabor. Ja sam ga posjetio noću pa nisam doživio svjetlost sličnu onoj koju su vidjeli apostoli. Ali i u noći Tabor odiše veličanstvom. Uspinjete se na brdo kao da se penjete na vrh Alpa, stoljetna stabla njegovana plejadama redovnika i duhovnih velikana koji su se penjali na ovo brdo tražeći Božju blizinu. Na Taboru se mogu vidjeti ostaci starih crkava, bazilika, samostana... Sadašnja crkva, koju održavaju franjevci, nalazi se na kraju tog hodočašća između drvoreda i govorljivih zidina.

Tu negdje se dogodilo ono što mi zovemo preobraženjem. Tijekom liturgijske godine slavimo i blagdan Preobraženja Gospodinova. I iznova gledamo crtani film o nekakvim svijetlim oblacimo, osvijetljenim licima, zbunjenim ljudima, oduševljenim apostolima... I najmisaoniji među nama neće to spajati s nekakvom životnom realnošću. Vrijedni egzegete spojili su mozaik Kristova prikazanja kao manifestaciju njegova života: muka i smrt koja prati Kristov (i ljudski) život, zatim proslava koja slijedi nakon uskrsnuća... I to je to! Trebali bismo biti zagledani u tu proslavu, blaženi izgled, blaženo gledanje... A što ako ovo nije bila poučna demonstracija budućnosti koja slijedi u Kraljevstvu nebeskom, nego Kristova (i čovjekova!) svakodnevnica odnosa s Bogom? Mi preobraženje držimo nekakvom vrstm privida. A što ako je to stvarnost!? Mi Boga držimo vječnim, nadnaravnim, u mudrosti i ljubavi neusporedivim s nama ljudima. Neusporedivim! Držimo se ove činjenice. Kako onda Boga možemo “izmjeriti”? Ljudskim jezikom govoreći i svjetovnim mjerilima mjereći, nikako! Bog niti se služi našim mjerilima niti jezicima. Bog nas osjeća. (I ovo je ljudska govorna tvorevina pa u potpunosti neće zamijeniti ni opisati odnos Boga prema čovjeku.) To ne može razumjeti nitko tko nema iskustvo nadnaravnoga. A to nije meditativno niti asketsko iskustvo. To je iskustvo odnosa. Doživjeti iskustvo nadnaravnoga jest kao pogledati kroz ključanicu i vidjeti nešto što nikome ne možete ispričati, u što nikoga ne možete uvjeriti. To iskustvo su imali pravi! sveci. I zato su sebe i materiju koja ih je okruživala u obliku njihova tijela i stvorenog svijeta ispravno vrednovali. Najveći umovi među ljudima koji empirijski spoznaju stvoreni svijet zadivljeni su Stvoriteljem i stvoreni svijet nazivaju čudom. Ako je materijalni svijet veliko čudo, koliko li je čudo taj vječni svijet kojeg nam je predokus pokazao Krist i u ovom događaju preobraženja.

 markanov unuk

 

Četvrtak, 13. lipnja

SVETI ANTE

Sv. Misa i procesija u Kraljicama u 11,00 sati

Popodnevna sv. Misa, blagoslov djece i cvijeća u 18,00 sati

Riječ je o jednom od najomiljenijih svetaca u čitavoj Katoličkoj crkvi, kojega se časti ne samo u Padovi, gdje je podignuta prekrasna bazilika u kojoj se čuvaju njegovi posmrtni ostaci, već i u cijelom svijetu.

Svetac-cijeloga-svijeta

Sveti Antun Padovanski rodio se u Lisabonu u plemićkoj obitelji, oko 1195., i na krštenju je dobio ime Fernando. Stupio je među kanonike koji su opsluživali monaško pravilo svetog Augustina, najprije u samostanu Sv. Vincenta u Lisabonu a potom u samostanu Svetog križa u Coimbri, čuvenom kulturnom središtu Portugala. Posvetio se sa zanimanjem i žarom proučavanju Biblije i crkvenih otaca, stekavši potrebno teološko znanje koje je plodonosno primjenjivao u svom poučavanju i propovijedanju.

U Coimbri se zbio događaj koji je označio prekretnicu u njegovu životu: ondje su 1220. godine bile izložene relikvije prvih pet franjevačkih misionara, koji su otišli u Maroku i ondje podnijeli mučeništvo. Njihov je život duboko dirnuo mladog Fernanda i u njemu se rodila želja da ih nasljeduje i pođe putom kršćanske savršenosti: zatražio je tada da istupi iz augustinskih kanonika i da postane manji brat. Njegov je zahtjev prihvaćen i on se, uzevši ime Antun, uputio u Maroko, ali je Božja providnost odlučila drukčije.

Zbog bolesti je bio prisiljen vratiti se u Italiji te je, 1221. godine, sudjelovao na glasovitom “Kapitulu na rogožinama” u Asizu, gdje se susreo također sa svetim Franjom. Nakon toga je neko vrijeme živio u potpunoj skrovitosti u samostanu u blizini Forlija, na sjeveru Italije, gdje ga je Gospodin pozvao u drugu misiju. Pozvan, sasvim slučajno, propovijedati na svećeničkom ređenju, pokazao je da je obdaren takvom učenošću i govorničkim umijećem da su mu poglavari povjerili zadaću propovijedanja.

Započeo je tako u Italiji i Francuskoj apostolsko djelovanje koje je bilo tako snažno i djelotvorno da je naveo brojne one koji su se odijelili od Crkve da se ponovno vrate na pravi put. Bio je također jedan od prvih, ako ne i prvi učitelj teologije među manjom braćom. Počeo je predavati u Bologni, uz Franjin blagoslov, koji je, prepoznavši njegove kreposti, poslao Antunu kratko pismo, koje započinje ovim riječima: “Bilo bi mi drago da braću poučavaš teologiji”. Antun je udario temelje franjevačke teologije koju su njegovali veliki mislioci a koja je imala svoj vrhunac sa svetim Bonaventurom iz Bagnoregia i blaženim Duns Scotom.

KruhNakon što je postao provincijalnim poglavarom manje braće iz Sjeverne Italije, nastavio je službu propovijedanja, vršeći je naizmjenično sa službama vezanim uz vođenje provincije. Po završetku službe provincijala povukao se u blizinu Padove, gdje je bio boravio već u nekoliko navrata. Nakon svega godine dana, umro je pred gradskim vratima, 13. lipnja 1231. Padova, koja ga je prihvatila s ljubavlju i štovanjem za života, odala mu je trajno štovanje i iskazala svoju pobožnost. Sam papa Grgur IX., koji ga je, čuvši njegovu propovijed, nazvao “Kovčegom Svetoga pisma”, proglasio ga je svetim 1232., između ostaloga i zbog čudesa koja su se dogodila po njegovu zagovoru.

U posljednjem razdoblju svoga života, Antun je napisao dva sveska “Propovijedi”, koja su naslovljena “Nedjeljne propovijedi” i “Propovijedi o svecima”, namijenjene propovjednicima i predavačima na teološkim studijima iz Franjevačkog reda.

Sveti Antun piše: “Ljubav je duša vjere, ona je oživljava; bez ljubavi, vjera umire” (Sermones Dominicales et Festivi II, Messaggero, Padova 1979., str. 37). Samo duša koja moli može napredovati u duhovnom životu: to je povlaštena tema propovijedi svetog Antuna. On dobro poznaje nedostatke ljudske naravi i čovjekovu sklonost grijehu. Zato neprestano poziva vjernike da se bore protiv nagnuća pohlepe, oholosti i nečistoće te, naprotiv, vrše kreposti siromaštva i velikodušnosti, poniznosti i poslušnosti, neporočnosti i čistoće.

Na početku 13. stoljeća, kada su nicali novi gradovi a trgovina doživljavala procvat, sve je više bilo onih koji su bili neosjetljivi na potrebe siromaha. Zbog toga Antun u više navrata poziva vjernike da razmišljaju o pravom bogatstvu, a to je bogatstvo srca, kojim čovjek postaje dobar i milosrdan te tako skuplja blago za nebo: “O vi bogati – tako je on opominjao – neka vam prijatelji budu… siromasi, primite ih u svoje domove. Isti će ti siromasi kasnije primiti vas u vječne stanove, gdje vlada ljepota mira, povjerenje i sigurnost te obilni spokoj neprolazne sitosti” (Isto, str. 29). Nije li možda to učenje, dragi prijatelji, veoma važno i danas, kada financijska kriza i teške ekonomske neuravnoteženosti osiromašuju brojne osobe i stvaraju uvjete bijede?

Vjera ti je bitna? Pridruži nam se: 

Antun, koji je bio iz Franjine škole, stavlja uvijek Krista u središte života i misli, djelovanja i propovijedanja. Upravo to je drugo tipično obilježje franjevačke teologije: kristocentrizam. Franjevački teolozi rado razmatraju, i pozivaju razmatrati, otajstva Gospodinova čovještva, napose rođenje, koje u čovjeku bude osjećaje ljubavi i zahvalnosti prema Božjoj dobroti. Pogled na Raspetoga također nadahnjuje osjećaje zahvalnosti prema Bogu i poštovanja prema dostojanstvu osobe, tako da svi, vjernici i nevjernici, mogu ovdje pronaći značenje koje obogaćuje život. Antun tako piše: “Krist, koji je tvoj život, stoji pred tobom raspet, da se ti zagledaš u križ kao u neko zrcalo. Ondje ćeš moći spoznati koliko su smrtonosne bile tvoje rane, koje nijedan drugi lijek ne bi mogao ozdraviti osim krv Sina Božjega. Ako pogledaš dobro, moći ćeš shvatiti koliko su veliki ljudsko dostojanstvo i tvoja vrijednost… Nigdje drugdje čovjek ne može bolje uočiti koliko vrijedi kao kada se zagleda u zrcalo križa” (Sermones Dominicales et Festivi III, str. 213-214).

Dragi prijatelji, neka Antun Padovanski, kojega vjernici toliko časte, zagovara za čitavu Crkvu i poglavito za one koji se posvećuju propovijedanju. Neka ovi potonji, crpeći nadahnuće iz njegova primjera, trude ujediniti solidan i zdrav nauk, iskrenu i gorljivu pobožnost te učinkovitost u naviještanju.

“Ako propovijedaš Isusa, on omekšava otvrdnula srca; ako ga zazoveš, gorke ti napasti postaju slatke; ako o njemu razmišljaš, on ti srce prosvjetljuje; ako o njemu čitaš, on ti nasićuje um” (Sermones Dominicales et Festivi III, str. 59).

Papa u miru Benedikt XVI.

 

 

 

Korizma - vrijeme priprave za Uskrs


Ime

Ima dosta svjedočanstava da je već u 4. stoljeću bilo poznato četrdeset dnevno pripravljanje za Uskrs. Današnji nazivi korizma dolaze iz latinskog naziva Quadragesima = vrijeme četrdeset dana, (odatle i hrvatski korizma) ili od grčkog tessarakoste. Tako je prema latinskom nastalo talijansko ime quaresima ili francusko carem. U nekim germanskim jezicima kao nizozemski se zove vastentijd a dolazi od vrijeme posta. Time je naglašen samo jedan temeljni dio. Engleski naziv lent upućuje na godišnje doba (lengthen - kad dan postaje duži) Kod protestanata se naziva vrijeme muke a nekad je to bilo samo ograničeno na tjedan prije Uskrsa. Novi misal donosi uz Korizmu i naslov Uskrsno vrijeme pokore.

Opširnije:Korizma i Uskrs

Brojač posjeta

460928
Danas
Jučer
Ovaj tjedan
Last Week
Ovaj mjesec
Last Month
UKUPNO
291
355
1496
455805
13819
14901
460928

Vaša IP adresa je: 3.83.236.51
Server Time: 2019-06-26 20:24:52