25. 03. 2017.

NAVIJEŠTENJE GOSPODINOVO - BLAGOVIJEST

Sv. Misa u Slivnu u 15,00 sati

petak

PUT KRIŽA

U Kraljicama, brdo ispod crkve, u 17,00 sati

26. 03.2017.

 

Sv. Mise u Danilu u 10,00 sati

             u Slivnu u 11,15 sati

4. KORIZMENA NEDJELJA (A)

 

Četvrta korizmena nedjelja naziva se još i radosna. Crkva  nas na ovu nedjelju  poziva da se radujemo jer Isus Krist  donosi svjetlo i nama kao i onom slijepcu od rođenja.

Prvo čitanje  (1 Sam 16, 1b. 6-7. 10 -13a)

David pomazan za kralja nad Izraelom.

">Čovjek sudi po vanjskom izgledu, a Bog po srcu. Predvidjevši da će David, unatoč ljudskim slabostima, biti najbolji među mogućim kandidatima, Bog mu daje od svog Duha, uvodi ga u kraljevsku službu. Duh Jahvin ostaje na njemu sve vrijeme kraljevanja. David je ovdje slika krštenika, pomazanog Duhom na krštenju. Kao što David, prema ljudskim kriterijima, po izgledu nije zaslužio promaknuće u kraljevsku službu, tako ni krštenik po vlastitim zaslugama ne dobiva vjerničko dostojanstvo. To je Božji nezasluženi dar. Kao što je na Davidu trajno ostao Duh Jahvin, tako ostaje i na krštenicima.

Drugo čitanje  (Ef 5, 8-14)

Ustani od mrtvih i zasvijetlit će ti Krist

Drugo čitanje odlomak je iz Poslanice Efežanima o krštenicima kao svjetlu u Gospodinu. Svojom vjerničkom praksom trebamo zahvalno potvrđivati da smo osobe svjetla u Gospodinu. U plodove svjetlosti ubrajase “svaka dobrotu, pravednost i istina”. To su općeljudske vrline koje kod krštenika rastu iz svijesti pridruženosti Kristu i Crkvi. Tko Božju dobrotu na sebi priznaje, trudi se da bude dobar prema svima. Tko prihvaća darovano opravdanje, nastoji pravedno postupati prema ljudskoj braći i sestrama.

Evanđelje  (Iv 9, 1-41)

Ode, umije se pa se vrati gledajući.

">Gospodnji su parametri drugačiji od ljudskih. Upravo je zato slijepac iz današnjega  evanđelja, u mraku od rođenja, ugledao svjetlo dana. Baš on odabran je da se na  njemu očituju djela Gospodnja, kako Isus kaže učenicima. Za njegovu sljepoću ne  treba kriviti ni njega, ni njegove roditelje, ni grijehe predaka, ni krivi  genetski kod. Bio je slijep da bi, kad je progledao, u tome činu prepozao Sina  Čovječjega i Njegova veličanstvena djela, što se nije ustručavao objaviti ni  farizejima ni ostalim skepticima koji su već otprije „puhali“ na ovoga  čudotvorca. Gospodnji su puti neobični, Bog ima svoju „pedagogiju“, On zna  zašto je ovaj čovjek godinama živio kao prosjak, u mraku, i kolika je zapravo  bila mala cijena te žrtve s obzirom na nagradu koja je uslijedila.

Sve što  Pomazanik dotakne pretvara se u lijek, tako je i obična zemlja od koje je Isus  napravio kal bila ljekovita za spuštene kapke ovog odabranika. Ispravši oči u  Siloamu, slijepac je progledao.

Prosvjetljenje je dar „novoga života.“ Zato slijepca nakon ozdravljenja ljudi ne poznaju. On sja novim životom. Ta novost i neprepoznavanje po starome životu, slika je kršćaninova života. Dakle, ozdravljeni slijepac je postavo kršćanin – sljedbenik Isusa Krista. Isus, iscjeljujući slijepca od rođenja, očituje se kao onaj koji otvara naše oči pravome svjetlu. Tko prihvaća vjeru i prima krsnu milost, oslobađa se sljepoće  i zadobiva vid, prelazi iz tame  u svjetlost – izlazi iz neznanja u pravu spoznaju. Isus može ozdraviti samo one koji to hoće, one koji vjeruju u njega.

MISNA ČITANJA

 

 

 

NA BRDU TABOR

 

 

Ove nedjelje spominjemo se Kristova penjanja na brdo Tabor. Ja sam ga posjetio noću pa nisam doživio svjetlost sličnu onoj koju su vidjeli apostoli. Ali i u noći Tabor odiše veličanstvom. Uspinjete se na brdo kao da se penjete na vrh Alpa, stoljetna stabla njegovana plejadama redovnika i duhovnih velikana koji su se penjali na ovo brdo tražeći Božju blizinu. Na Taboru se mogu vidjeti ostaci starih crkava, bazilika, samostana... Sadašnja crkva, koju održavaju franjevci, nalazi se na kraju tog hodočašća između drvoreda i govorljivih zidina.

Tu negdje se dogodilo ono što mi zovemo preobraženjem. Tijekom liturgijske godine slavimo i blagdan Preobraženja Gospodinova. I iznova gledamo crtani film o nekakvim svijetlim oblacimo, osvijetljenim licima, zbunjenim ljudima, oduševljenim apostolima... I najmisaoniji među nama neće to spajati s nekakvom životnom realnošću. Vrijedni egzegete spojili su mozaik Kristova prikazanja kao manifestaciju njegova života: muka i smrt koja prati Kristov (i ljudski) život, zatim proslava koja slijedi nakon uskrsnuća... I to je to! Trebali bismo biti zagledani u tu proslavu, blaženi izgled, blaženo gledanje... A što ako ovo nije bila poučna demonstracija budućnosti koja slijedi u Kraljevstvu nebeskom, nego Kristova (i čovjekova!) svakodnevnica odnosa s Bogom? Mi preobraženje držimo nekakvom vrstm privida. A što ako je to stvarnost!? Mi Boga držimo vječnim, nadnaravnim, u mudrosti i ljubavi neusporedivim s nama ljudima. Neusporedivim! Držimo se ove činjenice. Kako onda Boga možemo “izmjeriti”? Ljudskim jezikom govoreći i svjetovnim mjerilima mjereći, nikako! Bog niti se služi našim mjerilima niti jezicima. Bog nas osjeća. (I ovo je ljudska govorna tvorevina pa u potpunosti neće zamijeniti ni opisati odnos Boga prema čovjeku.) To ne može razumjeti nitko tko nema iskustvo nadnaravnoga. A to nije meditativno niti asketsko iskustvo. To je iskustvo odnosa. Doživjeti iskustvo nadnaravnoga jest kao pogledati kroz ključanicu i vidjeti nešto što nikome ne možete ispričati, u što nikoga ne možete uvjeriti. To iskustvo su imali pravi! sveci. I zato su sebe i materiju koja ih je okruživala u obliku njihova tijela i stvorenog svijeta ispravno vrednovali. Najveći umovi među ljudima koji empirijski spoznaju stvoreni svijet zadivljeni su Stvoriteljem i stvoreni svijet nazivaju čudom. Ako je materijalni svijet veliko čudo, koliko li je čudo taj vječni svijet kojeg nam je predokus pokazao Krist i u ovom događaju preobraženja.

 

markanov unuk

 

Brojač posjeta

274188
Danas
Jučer
Ovaj tjedan
Last Week
Ovaj mjesec
Last Month
UKUPNO
99
303
624
271978
5834
5476
274188

Vaša IP adresa je: 54.211.108.8
Server Time: 2017-03-28 10:06:30