cvjetnica

USKRSNI PONEDJELJAK

SV. MISE

U Slivnu u 11,00 sati

U D. Birnju u 12,00 sati

 

DO KRAJA - BESKRAJNO

 

A što je to učinio Isus na ovoj Večeri? U obredu i gesti očitovao je svoje predanje Bogu i ljudima. Uzeo je običan svakodnevni kruh, simbol života, razlomio ga i poprativši riječima „ovo je moje Tijelo,“ dao ljudima (učenicima) za jelo. Kruh tako postade on sam za život čovječanstva, po volji Očevoj. Isto tako uzeo je čašu vina, simbol radosti i žrtve i dao je svojim učenicima za piće, uz riječi: „ovo je krv moja.“ To je euharistija – novozavjetna Pasha.

 

 

 


 

 

 

Prvo čitanje   Izl 12, 1-8.11-14
Naredbe o pashalnoj večeri.

 

 

 

Čitanje Knjige Izlaska

 

U one dane: Gospodin reče Mojsiju i Aronu u zemlji egipatskoj: „Ovaj mjesec neka vam bude početak mjesecima; neka vam bude prvi mjesec u godini. Ovo objavite svoj zajednici izraelskoj i recite: Desetog dana ovoga mjeseca neka svatko po porodici pribavi jedno živinče. Tako, jedno na kuću. Ako je porodica premalena da ga potroši, neka se ona priključi svome susjedu, najbližoj kući, prema broju osoba. Podijelite živinče prema tome koliko koja osoba može pojesti. Živinče neka bude bez mane, od jedne godine i muško. Možete izabrati bilo janje bilo kozle. Čuvajte ga do četrnaestoga dana ovoga mjeseca. A onda neka ga sva izraelska zajednica zakolje između dva sutona. Neka uzmu krvi i poškrope oba dovratnika i nadvratnik kuće u kojoj se bude blagovalo. Meso, pečeno na vatri, neka se pojede te iste noći s beskvasnim kruhom i gorkim zeljem. A ovako ga blagujte: opasanih bokova, s obućom na nogama i sa štapom u ruci. Jedite ga žurno: to je pasha Gospodnja.

 

Jer te ću noći ja proći egipatskom zemljom i pobiti sve prvorođence u zemlji egipatskoj, i čovjeka i životinju. Ja, Gospodin, kaznit ću i sva egipatska božanstva. Krv neka bude znak na kućama u kojima vi budete. Gdje god spazim krv, prijeći ću vas; tako ćete izbjeći pokolju zatornomu kad se oborim na zemlju egipatsku. Taj dan neka vam bude spomendan. Slavite ga u čast Gospodinu po trajnoj uredbi od koljena do koljena.“

 

Riječ Gospodnja.

 


 

 

 

Naš život u svjetlu židovske i Isusove Pashe

 

Uz 1. čitanje: Čitamo najcjelovitiji izvještaj o starozav­jetnoj Pashi. – U tom smislu krajnje je značajna Pavlova riječ, što ćemo je čuti u samoj uskrsnoj noći: „Kao naša pasha žrtvovan je Krist“, da odmah potom označi da bismo treba­li živjeti kao pashalni ljudi, ljudi koji su posvema prešli iz stare grešnosti u nov život „čistoće i istine“ (1 Kor 5,7-8). Večeras čitamo ovaj drevni izvještaj iz Knjige Izlaska, već obremenjen kršćanskim razumijevanjemkojim ga osvjetlju­je već i sam Novi zavjet. Osim netom navedena mjesta (1 Kor 5,7-8), podsjetimo na više mjesta Ivanova evanđelja (i Apokalipse) koja nam otkrivaju u Kristu Isusu istinskog Jaganjca (Iv 1,29; Otk 5,6-13; 14,1-4; 21,9 i dr.). Po Ivanu se Isusova smrt događa istovremeno sa žrtvom pashalnih  jaganjaca u hramu (Iv 19,14.31.42). I kao što je jaganjčeva krv onomadne, u najkobnijem času povijesti Izraela, bila znakom da Bog u Egiptu pošteđuje njihove prvorođence od pomora, kršćani u Krvi Kristovoj gledaju svoje spasenje (usp. Heb 9,14; 1 Iv 1,7; Ef 1,7.20; 1 Pt 1,19; Otk 1,5 i dr.).

 

Za kršćansku homiletiku i misteriologiju važno je i to što su Izraelci pashalnu večeru blagovali „žurno“, i u pri­pravnom stanju, da odmah krenu na put. U svakoj se euharistiji Crkva doživljava kao „Crkva Božja na putu – Ecclesia peregrinans“. Euharistija joj je popudbina na putu u vječnu domovinu (usp. GS 38b). K tome, u svakoj se punoj euharistiji, kroz svetu pričest, već ostvaruje naša „Pasha – Prijelaz“: prema drevnom nauku, u pričesti mi „prelazimo u ono  – u Onoga – što primamo“ (LG 26a).

 


 

 

 

Otpjevni psalam   Ps 116, 12-13.15-18
Pripjev: Čaša blagoslovna zajedništvo je krvi Kristove!

 

Što da uzvratim Gospodinu
za sve što mi je učinio?
Uzet ću čašu spasenja
i zazvati ime Gospodnje.

 

Dragocjena je u očima Gospodnjim
smrt pobožnika njegovih.
Gospodine, tvoj sam sluga,
sin službenice tvoje:
ti si razriješio okove moje.

 

Tebi ću prinijeti žrtve zahvalne,
zazvat ću ime Gospodnje.
Izvršit ću Gospodinu zavjete svoje
pred svim pukom njegovim.

 


 

 

 

  1. Uz psalam: Ovaj psalam spada uVeliki Halel, u ru­kovet alelujskih psalama što su se pjevali na pashalnoj večeri. Zapjevao ih je i sam Isus s učenicima (usp. Mk 14,26). Kršćanska tradicija silno doživljava riječ o „čaši spasenja“. Ona ne označuje samo predragocjeni napitak presvete Krvi Isusove nego svu našu sudbinsku povezanost s Kristom,pa stoga i medu sobom. Sjećamo se da je Isus rekao: „Možete li piti čašu koju ću ja piti?“ (Mt 20,22; usp. Mk 14,36). Pričešćujući se, makar samo pod prilikama kruha, primamo cijeloga Krista. I obvezujemo se da ćemo živjeti u savršenu zajedništvu s njim, posve opredijeljeni za nj, do prolijeva­nja krvi. Nema dvostrukoga zajedništva! Pavao sa svom emfazom piše: „Ne možete piti čašu Gospodnju i čašu vražju“ (1 Kor 10,21).

 


 

 

 

Drugo čitanje   1Kor 11,23-26
Kad god jedete i pijete, smrt Gospodnju navješćujete.

 

 

 

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima

 

Braćo: Ja od Gospodina primih što vama predadoh: Gospodin Isus one noći kad bijaše predan uze kruh, zahvalivši razlomi i reče: „Ovo je tijelo moje – za vas. Ovo činite meni na spomen.“ Tako i čašu po večeri govoreći: „Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi. Ovo činite kad god pijete, meni na spomen.“ Doista, kad god jedete ovaj kruh i pijete čašu, smrt Gospodnju navješćujete dok on ne dođe.

 

Riječ Gospodnja.

 


 

Najstariji euharistijski tekst kršćanstva

 

Uz 2. čitanje:Tim smo uvedeni u ovaj najstariji euharis­tijski tekst kršćanstva. Poslanica Prva Korinćanima napisa­na je negdje oko 53. godine. Treba znati i širi životni sklop ovog stavka. U Korintu su se pomaljale u kršćanskoj zajed­nici teške diobe. Pavao protiv toga ustaje sa svom žestinom podsjećajući na kamen temeljac svega crkvenoga zajedniš­tva, a to je koinonia  communio 'pričest – zajedništvo' Tijela i Krvi Kristove (1 Kor 10,16 si). Stoga ovdje svu za­jednicu usredotočuje na tu gestu Isusovu iz koje izvire sva Crkva. U Pavlovu tekstu nije naglašena – kao u sinoptika – prva, uvodna riječ u pretvorbeni čin:„Uzmite, jedite! Uzmite, pijte!“ No i za nj je nezamislivo obavljanje svete Večere bez gozbenog zajedništva s Tijelom i Krvlju. „Ta svi smo mi dionici jednoga kruha“, emfatički piše u 1 Kor 10,17. A ovdje opet veli: „Kad god jedete ovaj kruh i pijete čašu ...“ K tome, više no u drugim ustanovnim euharistijskim tekstovima (Mt 26,26; Mk 14,22 si; Lk 22,15 sl), Pa­vao krajnje ožeto veli: „Ovo je tijelo moje – za vas“Neka tome bude najkraći komentar: „Tijelo je moje – za život svijeta“, (Iv 6,51). Kao i onaj drugi:„Ja dođoh da život imaju – u izobilju da ga imaju“ (Iv 10,10). „Pro mundi vi­ta – Za život svijeta“ bilo je geslo vrlo važnog Međuna­rodnog kongresa u Münchenu (1960).

 


 

Pjesma prije evanđelja   Iv 13, 34
Zapovijed vam novu dajem,
govori Gospodin, ljubite jedni druge,
kao što sam ja ljubio vas.

 

 

 

Evanđelje   Iv 13, 1-15
Do kraja ih je ljubio.

 

 

 

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

 

Bijaše pred blagdan Pashe. Isus je znao da je došao njegov čas da prijeđe s ovoga svijeta Ocu, budući da je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio. I za večerom je đavao već bio ubacio u srce Judi Šimuna Iškariotskoga da ga izda. A Isus je znao da mu je Otac sve predao u ruke i da je od Boga izišao te da k Bogu ide pa usta od večere, odloži haljine, uze ubrus i opasa se. Nalije zatim vodu u praonik i počne učenicima prati noge i otirati ih ubrusom kojim je bio opasan.

 

Dođe tako do Šimuna Petra. A on će mu: „Gospodine! Zar ti da meni pereš noge?“ Odgovori mu Isus: „Što ja činim, ti sada ne znaš, ali shvatit ćeš poslije.“ Reče mu Petar: „Nećeš mi prati nogu nikada!“ Isus mu odvrati: „Ako te ne operem, nećeš imati dijela sa mnom.“ Nato će mu Šimun Petar: „Gospodine, onda ne samo noge, nego i ruke i glavu!“ Kaže mu Isus: „Tko je okupan, ne treba drugo da opere nego noge – i sav je čist! I vi ste čisti, ali ne svi!“ Jer znao je tko će ga izdati. Stoga je i rekao: „Niste svi čisti.“

 

Kad im dakle opra noge, uze svoje haljine, opet sjede i reče im: „Razumijete li što sam vam učinio? Vi me zovete Učiteljem i Gospodinom. Pravo velite jer to i jesam! Ako dakle ja – Gospodin i Učitelj – vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge. Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih.“

 

Riječ Gospodnja.

 


 

 

To činite meni na spomen   ljubite „do kraja“ kao ja

 

Uz evanđelje:Početak večerašnjeg evanđelja predstavlja Ivanov uvod, vrlo svečan i teološki zgusnut: ne samo u događaj svete Večere nego u sav događaj muke i smrti Gospodinove. Isus nastupa suvereno, „znajući“ (r. 1 i 3). Njegova muka i smrt, koliko god naizvan izgledaju kao za­mršeni splet„vlasti tame“ i njezinih suigrača (Lk 22,53), djelo su njegova svjesnog žrtvenog sebedarja Ocu za sve ljude. To je njegov dugo iščekivani „čas“! Svu susljednu muku i smrt Isusovu Ivan stavlja pod znak ljubavi: „Ljubio je svoje“(Iv 3,16). Pozad križa stoji Otac koji je „tako lju­bio svijet da je Sina svoga predao“. A na samom se križu, evo, zacarila ljubav Kristova. „Ljubio me je i sebe je predao za me“, piše sv. Pavao (Gal 2,20). Ljubav je to eis telos,što podjednako znači i vremenski do krajato jest do kraja života. No označuje i način, to jest do savršenstvado kraj­njih mogućnosti. Mogao je Krist Gospodin pronaći i druginačin svoje ljubavi, ali većinije mogao jer„veće ljubavi od ove nitko nema: da tko život položi za prijatelje“ (Iv 15,13).

 

Ivan je o euharistiji obilno progovorio u svojoj tzv. Euharistijskoj besjedi(Iv 6). Od svega što se za Večerom događalo odabire, evo, samo obred pranja nogu. Tu je gestu Isu­sovu on kao tipičan novozavjetni kontemplativac proniknuo, baš prozreo – do dna. Ljubav se ovdje pretvara u služenje, i to u služenje koje je spadalo baš na kućnu poslugu. Isus primjerom komentira svoje glasovite riječi kad je ono zadro u neugodnu raspravu što mu je bila zaokupila učenike, tko bi od njih bio najveći(Mt 20,20 sl i Mk 10,35 sl). I tada sebe postavi mjerilom i uzorom, a u završnici Markovoj tu on očito podsjeća na Izaijina Slugu Jahvina, kao oli­čenje budućeg Mesije: „Ni Sin čovječji nije došao da bude služen nego da služi“.U latinskom se tu nalazi značajna igra riječi„ministrare  ministrari“što se može i jako prevesti sa „biti Sluga – imati sluge“. U našoj suvremenosti se često s pravom ističe kako je svaka služba u Crkvi prvenstveno ne vlast nego dijakonija – posluživanjePa i ukoliko jest vlast,zapravo ovlaštenje opunomoćenje, ona je uvijek „radi drugih“.

 

U ovoj dirljivoj sceni svete Večere triput se pojavljuje tamni lik Jude. U njegovo je srce đavao već bio „ubacio“ iz­daju (r. 2). Stoga će Isus primijetiti:„Niste svi čisti“ (r. 10). No u svojoj „ljubavi do kraja“ ni svom izdajniku nije us­kratio svoje služenje, iako će s bolom domala primijetiti riječ psalma:„Koji blagovaše kruh moj petu na me podiže“ (Iv 13,18 = Ps 41,9).Juda je ovdje protuslika svijetla lika Isusova a i trajna opomena – i nama večeras – dokle se može srozati Isusov učenik.

 

Završnim riječima Isus do krajnje mjere naglašava značenje svoje geste s Posljednje večere: on, naš Gospodin i Učitelj. Činiti kao što je činio Isus znači – ljubiti, to jest služiti kao što je služio on. I to u vrhunskom žrtvenom sebedarju na križu. To će biti leit-motiv cijeloga njegova oproštajnog govora (usp. 13,34 i 15,14).

 

Iz knjige: „Sjeme je riječ Božja“, Bonaventura Duda

 

CVJETNICA

NEDJELJA MUKE GOSPODNJE

Sv. Misa u Danilu u 10,00 sati

 

OBNOVIMO SVOJA TEMELJNA OPREDJELJENJA ZA ISUSA

„Cvjetnica“ je blagdan nade u nešto bolje – za sve ljude kojima se ne priznaje ljudsko dostojanstvo. „Veliki petak“ je blagdan pravedničke smrti koja se pretvara u Uskrsnuće. Takvu nadu u bolje treba ojačati idealom „ljubavi prema bližnjemu.“ A „nadu s ljubavlju“ treba hraniti i zalijevati, baš kao icvijeće, svaki dobronamjerni čovjek, jer „nada s ljubavlju“ kao i samo“dobro,“ šire od sebe svoj „cvjetni miris“ i svatko ih može udisati kao „čisti zrak.“

 


 

Prvo čitanje   Iz 50, 4-7
Lica svojeg ne zaklonih od pogrda, ali znam da se neću postidjeti.

 

Čitanje knjige proroka Izaije
Gospodin Bog dade mi jezik vješt
da znam riječju krijepiti umorne.
Svako jutro on mi uho budi
da ga slušam kao učenici.
Gospodin Bog uho mi otvori:
ja se ne protivih niti uzmicah.
Leđa podmetnuh onima što me udarahu,
a obraze onima što mi bradu čupahu,
i lica svojeg ne zaklonih
od pogrda ni od pljuvanja.
Gospodin Bog mi pomaže, ­
zato se neću smesti.
Zato učinih svoj obraz ko kremen
i znam da se neću postidjeti.

Riječ Gospodnja.


 

Izdržljiva ljubav

Uz 1. čitanje: Postoje u proroka Izaije četiri velika spjeva što ih bibličari nazivaju Pjesme o Sluzi Jahvinu (Biblija, str. 741, 747, 748, 750)Današnji je odlomak iz treće Pjesme. Neki te pjesme zovu Muka Gospodina na­šega Isusa Krista po proroku Izaiji. Kao iz daljine Izaija gleda muku i smrt Isusovu. No napose se iz tih pjesama probija misao: budući Mesija-Patnik trpi, umire za druge, za cio narod; da svojom mukom i smrću provede narod do novoga izlaska, do savršenog stanja, do novih vremena. Tada će doista oni biti i ostati zauvijek narod Božji, a Bog-njihov voljeni Bog. I još jedno! Budući Patnik sve to podnosi – i trpi i umire iz ljubavi. U potpunoj dragovoljnosti. On je sam sebi odabrao tu sudbinu. Pokrenut nekom silnom voljom, nekom silnom željom da spasi ljude, da proslavi Boga. Da izvrši jedinstveni čin dvostrane ljubavi: prema Bogu i ljudima. Crkva je kroz stoljeća, evo, kroz dva tisućljeća na tim stranicama čitala svoj poziv: da u svim povijesnim križevnim trenucima zajedno s Kristom, Slugom Božjim, otrpi svoju povijest te povijest ponese na svojim rame­nima i prenese do slavodobitnog dana sveopćeg Uskrsa. I to iz nepokolebljive ljubavi. Prema Bogu i ljudima. I svaki kršćanin može u Sluzi Gospodnjem, u Isusu, u Crkvi prepoznati i svoj poziv. Trpljenje iz ljubavi posvećuje trpnika, spašava druge, proslavlja Boga.


 

Otpjevni psalam   Ps 22, 8-9.17-20.23-24
Pripjev:   Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?

Svi koji me vide, podruguju se meni,
razvlače usne, mašu glavom:
„Uzdao se u Gospodina, neka ga sad izbavi,
neka ga spasi ako mu omilje!“


Opkolio me čopor pasa,
rulje me zločinačke okružile.
Probodoše mi ruke i noge,
sve kosti svoje prebrojiti mogu.

Razdijeliše među se haljine moje
i za odjeću moju baciše kocku.
Ali ti, Gospodine, daleko mi ne budi;
snago moja, pohiti mi u pomoć!

A sada, braći ću svojoj navješćivati ime tvoje,
hvalit ću te usred zbora.
„Koji se bojite Gospodina, hvalite njega!
Svi od roda Jakovljeva, slavite njega!
Svi potomci Izraelovi, njega se bojte!“


Isus, naš brat trpi za nas

Uz psalam: Ps 22 sva kršćanska predaja smatra mesijanskimProrokuje Isusovu muku, ali i njegovu us­krsnu pobjedu. Danas su probrani najizrazitiji stihovi, a pripjev izražava muku nad mukama: „Bože moj, zašto si me ostavio?“ No Božji Sluga ne ostavlja zato Boga. A završni stihovi prikazuju Krista na križu kao veliko­ga evanđelistu, blagovjesnika: s križa svima obznanjuje tko je Bog, koliko Bog ljubi svijet, svakoga čovjeka: „a sada, braći ću svojoj naviještati ime tvoje“. Poslanica Hebrejima iz tih riječi izvodidivnu dogmu o Isusu našemu bratu (Hebr 2,12). Takav je on brat, da je za nas i umjesto nas trpio. Kojeg li poziva da u sebi oživimo –  jedni za druge – istinsko kršćansko bratstvo!

 


 

Drugo čitanje    Fil 2, 6-11
Ponizi sam sebe ... zato Bog njega preuzvisi.

 

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Filipljanima
Krist Isus, trajni lik Božji,
nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom,
nego sam sebe „oplijeni“ uzevši lik sluge,
postavši ljudima sličan;
obličjem čovjeku nalik,
ponizi sam sebe, poslušan do smrti,
smrti na križu.
Zato Bog njega preuzvisi
i darova mu ime,
ime nad svakim imenom,
da se na ime Isusovo prigne svako koljeno
nebesnikâ, zemnikâ i podzemnikâ.
I svaki će jezik priznati:
„Isus Krist jest Gospodin!“ –
na slavu Boga Oca.

Riječ Gospodnja.


 

Zato ga Bog preuzvisi

Uz 2. čitanje: Ovaj odlomak Poslanice Filipljanima prenosi nam, po svoj prilici, himan što je nastao u prvoj Crkvi: Himan Kristu poniženome i uzvišenome. Hi­man sadrži kratak ocrt tzv. vazmenog misterija: kroz muku i smrt k uskrsnuću i proslavi! I to ne kao neku formulu vjere, nego kao događaj koji se stvarno dogodio u Kristu-Glavi pa treba da se dogodi u nama njegovim udovima. Prijeloman je onaj: „Zato“ u sredini himna: „Zato ga Bog preuzvisi!“ Kada sniženje, muka i bol, sve do smrti, siđe do samog dna egzistencijalne patnje, događa se velik Božji obrat, uskrsni zahvat Božji. Tako je misterij patnje osmišljen Isusovom supatnjom, a misterij uzaludnosti ozračen misterijem Kristova uskrsnuća.

 


 

Pjesma prije evanđelja   Fil 2, 8-9
Krist postade poslušan do smrti,
smrti na križu. Zato ga Bog preuzvisi
i darova mu ime, ime nad svakim imenom.

 

Evanđelje   Mk 14, 1 – 15, 47

Muka Gospodina našega Isusa Krista.

 

Muka Gospodina našega Isusa Krista po Marku

1. Zavjera protiv Isusa i pomazanje u Betaniji

Za dva dana bijaše Pasha i Beskvasni kruhovi. Glavari svećenički i pismoznanci tražili su kako da Isusa na prijevaru uhvate i ubiju. Jer se govorilo: „Nikako ne na blagdan da ne nastane pobuna naroda.“

I kad je u Betaniji, u kući Šimuna Gubavca, bio za stolom, dođe neka žena s alabastrenom posudicom prave skupocjene nardove pomasti. Razbi posudicu i poli ga po glavi. A neki negodovahu te će jedan drugomu: „Čemu to rasipanje pomasti? Mogla se pomast prodati za više od tristo denara i dati siromasima.“ I otresahu se na nju. A Isus reče: „Pustite je, što joj dodijavate? Dobro djelo učini na meni. Ta siromaha svagda imate uza se i kad god hoćete, možete im dobro činiti, a mene nemate svagda. Učinila je što je mogla: unaprijed mi pomaza tijelo za ukop. Zaista, kažem vam, gdje se god bude propovijedalo evanđelje, po svem svijetu, navješćivat će se i ovo što ona učini - njoj na spomen.“

2. Judina izdaja

A Juda Iškariotski, jedan od dvanaestorice, ode glavarima svećeničkim da im ga preda. Kad su oni to čuli, obradovali su se i obećali mu dati novca. I tražio je zgodu da ga preda.

3. Posljednja večera

Prvoga dana Beskvasnih kruhova, kad se žrtvovala pasha, upitaju učenici Isusa: „Gdje hoćeš blagovati pashu, da odemo i pripravimo?“ On pošalje dvojicu učenika i rekne im: „Idite u grad i namjerit ćete se na čovjeka koji nosi krčag vode. Pođite za njim pa gdje on uđe, recite domaćinu: 'Učitelj pita: Gdje mi je svratište u kojem bih blagovao pashu sa svojim učenicima?' I on će vam pokazati na katu veliko blagovalište, prostrto i spremljeno. Ondje nam pripravite.“

Učenici odu, dođu u grad i nađu kako im on reče te priprave pashu. A uvečer dođe on s dvanaestoricom. I dok bijahu za stolom te blagovahu, reče Isus: „Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati - koji sa mnom blaguje.“ Ožalošćeni, stanu mu govoriti jedan za drugim: „Da nisam ja?“ A on im reče: „Jedan od dvanaestorice koji umače sa mnom u zdjelicu. Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji ga predaje. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije!“

I dok su blagovali, on uze kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade im i reče: „Uzmite, ovo je tijelo moje.“ I uze čašu, zahvali i dade im. I svi su iz nje pili. A on im reče: „Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva. Zaista, kažem vam, ne, neću više piti od ovoga roda trsova do onoga dana kad ću ga - novoga - piti u kraljevstvu Božjem.“

Otpjevavši hvalospjeve, zaputiše se prema Maslinskoj gori. I reče im Isus: „Svi ćete se sablazniti. Ta pisano je: 'Udarit ću pastira i ovce će se razbjeći'. Ali kad uskrsnem, ići ću pred vama u Galileju.“ Nato će mu Petar: „Ako se i svi sablazne, ja neću!“ A Isus mu reče: „Zaista, kažem ti, baš ti, danas, ove noći, prije nego se pijetao dvaput oglasi, triput ćeš me zatajiti.“ Ali on je upornije uvjeravao: „Bude li trebalo i umrijeti s tobom - ne, neću te zatajiti.“ A tako su svi govorili.

4. Smrtna borba u Gersemaniju

I dođu u predio imenom Getsemani. I kaže Isus svojim učenicima: „Sjednite ovdje dok se ne pomolim.“ I povede sa sobom Petra, Jakova i Ivana. Spopade ga užas i tjeskoba pa im reče: „Duša mi je nasmrt žalosna! Ostanite ovdje i bdijte!“ Ode malo dalje i rušeći se na zemlju molio je da ga, ako je moguće, mimoiđe ovaj čas. Govoraše: „Abba! Oče! Tebi je sve moguće! Otkloni čašu ovu od mene! Ali ne što ja hoću, nego što hoćeš ti!“

I dođe, nađe ih pozaspale pa reče Petru: „Šimune, spavaš? Jedan sat nisi mogao probdjeti? Bdijte i molite da ne padnete u napast. Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo.“ Opet ode i pomoli se istim riječima. Ponovno dođe i nađe ih pozaspale. Oči im se sklapale i nisu znali što da mu odgovore. Dođe i treći put i reče im: „Samo spavajte i počivajte! Gotovo je! Dođe čas! Evo, predaje se Sin Čovječji u ruke grešničke! Ustanite, hajdemo! Evo, izdajica se moj približio!“

5. Uhićenje Isusa

Uto, dok je on još govorio, stiže Juda, jedan od dvanaestorice, i s njime svjetina s mačevima i toljagama, poslana od glavara svećeničkih, pismoznanaca i starješina. A izdajica im njegov dade znak: „Koga poljubim, taj je! Uhvatite ga i oprezno odvedite!“ I kako dođe, odmah pristupi k njemu i reče: „Učitelju!“ I poljubi ga. Oni podignu na nj ruke i uhvate ga. A jedan od nazočnih trgnu mač, udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu uho.

Isus im prozbori: „Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama da me uhvatite. Danomice bijah vam u Hramu, naučavah i ne uhvatiste me. No neka se ispune Pisma!“

I svi ga ostave i pobjegnu. A jedan je mladić išao za njim, ogrnut samo plahtom. I njega htjedoše uhvatiti, no on ostavi plahtu i gol pobježe.

6. Isus pred Velikim vijećem

Zatim odvedoše Isusa velikom svećeniku. I skupe se svi glavari svećenički, starješine i pismoznanci. Petar je izdaleka išao za njim do u dvor velikog svećenika. Tu je sjedio sa stražarima i grijao se uz vatru. A glavari svećenički i cijelo Vijeće, da bi mogli pogubiti Isusa, tražili su protiv njega kakvo svjedočanstvo, ali nikako da ga nađu. Mnogi su doduše lažno svjedočili protiv njega, ali im se svjedočanstva ne slagahu. Ustali su neki i lažno svjedočili protiv njega: „Mi smo ga čuli govoriti: 'Ja ću razvaliti ovaj rukotvoreni hram i za tri dana sagraditi drugi, nerukotvoreni!'“ Ali ni u tom im svjedočanstvo ne bijaše složno.

Usta nato veliki svećenik na sredinu i upita Isusa: „Zar ništa ne odgovaraš? Što to ovi svjedoče protiv tebe?“ A on je šutio i ništa mu nije odgovarao. Veliki ga svećenik ponovno upita: „Ti li si Krist, Sin Blagoslovljenoga?“ A Isus mu reče: „Ja jesam! I gledat ćete Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi s oblacima nebeskim.“ Nato veliki svećenik razdrije haljine i reče: „Što nam još trebaju svjedoci? Čuli ste hulu. Što vam se čini?“ Oni svi presudiše da zaslužuje smrt. I neki stanu pljuvati po njemu, zastirati mu lice i udarati ga govoreći: „Proreci!“ I sluge ga stadoše pljuskati.

7. Petar se odriče Isusa

I dok je Petar bio dolje u dvoru, dođe jedna sluškinja velikoga svećenika; ugledavši Petra gdje se grije, upre u nj pogled i reče: „I ti bijaše s Nazarećaninom, Isusom.“ On zanijeka: „Niti znam niti razumijem što govoriš.“ I iziđe van u predvorje, a pijetao se oglasi. Sluškinja ga ugleda i poče opet govoriti nazočnima: „Ovaj je od njih!“ On opet nijekaše. Domalo nazočni opet stanu govoriti Petru: „Doista, i ti si od njih! Ta Galilejac si!“ On se tada stane kleti i preklinjati: „Ne znam čovjeka o kom govorite!“ I odmah se po drugi put oglasi pijetao. I spomenu se Petar one besjede, kako mu ono Isus reče: „Prije nego se pijetao dvaput oglasi, triput ćeš me zatajiti.“ I briznu u plač.

8. Isus pred Pilatom

Odmah izjutra glavari svećenički zajedno sa starješinama i pismoznancima - cijelo Vijeće - upriličili su vijećanje pa Isusa svezali, odveli i predali Pilatu. I upita ga Pilat: „Ti li si kralj židovski?“ On mu odgovori: „Ti kažeš.“ I glavari ga svećenički teško optuživahu. Pilat ga opet upita: „Ništa ne odgovaraš? Gle, koliko te optužuju.“ A Isus ništa više ne odgovori te se Pilat čudio.

9. Baraba

O blagdanu bi im pustio uznika koga bi zaiskali. A zajedno s pobunjenicima koji u pobuni počiniše umorstvo bijaše u okove bačen čovjek zvani Baraba. I uziđe svjetina te poče od Pilata iskati ono što im običavaše činiti. A on im odgovori: „Hoćete li da vam pustim kralja židovskoga?“ Znao je doista da ga glavari svećenički bijahu predali iz zavisti. Ali glavari svećenički podjare svjetinu da traži neka im radije pusti Barabu. Pilat ih opet upita: „Što dakle da učinim s ovim kojega zovete kraljem židovskim?“ A oni opet povikaše: „Raspni ga!“ Reče im Pilat: „Ta što je zla učinio?“ Povikaše još jače: „Raspni ga!“ Hoteći ugoditi svjetini, Pilat im pusti Barabu, a Isusa izbičeva i preda da se razapne.

10. Isus izruguju

Vojnici ga odvedu u unutarnjost dvora, to jest u pretorij, pa sazovu cijelu četu i zaogrnu ga grimizom; spletu trnov vijenac i stave mu na glavu te ga stanu pozdravljati: „Zdravo, kralju židovski!“ I udarahu ga trskom po glavi, pljuvahu po njemu i klanjahu mu se prigibajući koljena. A pošto ga izrugaše, svukoše mu grimiz i obukoše mu njegove haljine.

11. Isusov križni put i razapinjanje

I izvedu ga da ga razapnu. I prisile nekog prolaznika koji je dolazio s polja, Šimuna Cirenca, oca Aleksandrova i Rufova, da mu ponese križ.

I dovuku ga na mjesto Golgotu, što znači Lubanjsko mjesto. I nuđahu mu piti namirisana vina, ali on ne uze. Kad ga razapeše, razdijele među se haljine njegove bacivši za njih kocku - što će tko uzeti. A bijaše treća ura kad ga razapeše. Bijaše napisan i natpis o njegovoj krivici: „Kralj židovski“. A zajedno s njime razapnu i dva razbojnika, jednoga njemu zdesna, drugoga slijeva.

12. Na Kalvariji

Prolaznici su ga pogrđivali mašući glavama: „Ej, ti, koji razvaljuješ Hram i sagradiš ga za tri dana, spasi sam sebe, sidi s križa!“ Slično i glavari svećenički s pismoznancima rugajući se govorahu jedni drugima: „Druge je spasio, sebe ne može spasiti! Krist, kralj Izraelov! Neka sad side s križa da vidimo i povjerujemo!“ Vrijeđahu ga i oni koji bijahu s njim raspeti.

13. Isusova smrt

A o šestoj uri tama nasta po svoj zemlji - sve do ure devete. O devetoj uri povika Isus iza glasa: „Eloi, Eloi lama sabahtani?“ To znači: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“ Neki od nazočnih čuvši to govorahu: „Gle, Iliju zove.“ A jedan otrča, natopi spužvu octom, natakne na trsku i pruži mu piti govoreći: „Pustite da vidimo hoće li doći Ilija da ga skine.“ A Isus zavapi jakim glasom i izdahnu.

I zavjesa se hramska razdrije nadvoje, odozgor dodolje.

A kad satnik koji stajaše njemu nasuprot vidje da tako izdahnu, reče: „Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!“

14. Isusov pogreb

Izdaleka promatrahu i neke žene: među njima Marija Magdalena i Marija, majka Jakova Mlađega i Josipa, i Saloma - te su ga pratile kad bijaše u Galileji i posluživale mu - i mnoge druge koje uziđoše s njim u Jeruzalem.

A uvečer, budući da je bila Priprava, to jest predvečerje subote, dođe Josip iz Arimateje, ugledan vijećnik, koji također iščekivaše kraljevstvo Božje: odvaži se, uđe k Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Pilat se začudi da je već umro pa dozva satnika i upita ga je li odavna umro. Kad sazna od satnika, darova Josipu tijelo. Josip kupi platno, skine tijelo i zavije ga u platno te položi u grob, koji bijaše izduben iz stijene. I dokotrlja kamen na grobna vrata.

A Marija Magdalena i Marija Josipova promatrahu kamo ga polažu.

Riječ Gospodnja.


 

 

 

 

Koju igru zaigrasmo u Isusovoj muci

 

Muka po Marku: Naizvan izgleda kao da je Muka Gospodina našega Isusa Krista plod igara slijepih sila ili udruženoga zla. Kao da je sva uvjetovana ljudskim intrigama i ljudskom zloćom. No vjernik u njoj otkriva Božji plan spasenja; zagonetan doduše i pun tajnovitosti, ali – njime gospoduje ljubav. „Bog je tako ljubio svijet da je Sina svojega Jedinorođenoga predao ... da nitko ne pogine ... nego da se svi spase“ (Iv 3,16 ...)Pavao je tu muku doživljavao u jednoj riječi: „Ljubio me je i sebe je predao za mene“ (Gal 3,20).

  1. jedinstvena Isusova predana ljubav jedini je dostatni odgovor pred misterijem križa.

Na početku muke rastrošna ljubav neke žene

Netko je zamislio muku Isusovu kao „divnu glumu“. Na pozornici čekaju različita odijela i različita mučila. Ljudi dolaze i svaki sebi odabire ulogu. U kojoj ulozi mi igramo u muci Isusovoj? U ulozi Petra, Jude, Pilata ... onih divnih Marija ...?

Muka počinje u kući Šimuna Gubavca, po svoj pri­lici Isusova ozdravljenika. I evo, Isusa potraži neka žena  možda i sama duhovna ozdravljenica Isusova.Ona učini gestu krajnje velikodušnosti, poštovanja, odanosti. Isus je proročki protumačio njen čin kao samilosni obred ukopa. On će umrijeti, u tjeskoban čas: između Priprave i Velikog blagdana, Pashe. Neće biti vremena ni za najosnovniji pietet oko njegova tijela ... A uče­nici, evo, negoduju. Uvijek su se nemilo odnosili prema ženama. Kao pravi Židovi! Po nekim evanđelistima, Juda je bio predvodnik negodovanja. Činilo mu se da bi trebalo škrtariti kada je riječ o iskazima ljubavi i nježnosti prema Isusu ... I na kraju, koliko je sam postao škrt! I kako je Isus pretkazao da će se ženina veliko­dušna gesta propovijedati – s Evanđeljem – po svem svijetu, neka je i ovo napisano njoj na čast! Za sve one koji žele – protiv tadanje ocjene samih učenika – biti prema Isusu rastrošni i velikodušni. Kao što se je on sav rastrošio od velikodušnosti iz ljubavi prema nama!

Što se to zbilo u Judi?

Kratka, vrlo kratka je riječ Marku potrebna da nas upozori na misterij zla koji se dogodio u Judi. Prodati učitelja i prokazati ga himbenim poljupcem! Baš poljupcem! Naš Vladimir Nazor je za sve nas, na svoj način, napisao u svom Križnom putu „najbjednijega od svih grešnika“: „Svoga Judu ja sam nosio u sebi.“

Isusovi prijatelji

No imao je Isus i takvih prijatelja kojima je samo trebalo da im pošalje poruku i oni su sve za nj učinili. Takav bijaše onaj Neimenovani u čijoj je kući Isus pro­slavio Svetu večeru. Ima li Isus i danas tako odanih prijatelja? Tu se dogodio jedan od najvećih misterija Kristove ljubavi po kojemu će on zavazda ostati među nama, s nama, u nama. „Uzmite ovo moje tijelo ... i ovu krv!“ Uzmite, jedite, pijte! Mojim se žrtvovanim tijelom i krvlju hranite i pojite kako biste mogli i vi žrtveno živjeti svoju istinsku ljubav prema Bogu i ljudima.

Hvalisavi Petar

Kako je tužna povijest hvalisavca PetraKoliko je bio u se siguran! Ikako je malo cijenio svoje suučenike! No na dnu, u njega je bilo oduševljene ljubavi, a ljubav Bog može uvijek oživjeti. Vele da nijedan evanđelista tako potanko i s toliko dramatičnosti ne pripovijeda pad Petrov kao Marko. Stoga u Marka čitamo Petrovu bolnu samoispovijest. I kad se pribrao– pijetlov ga je glas podsjetio na Učiteljevu riječ –kako se bolno kajao„I brižnu u plač.“

Dva bestidna procesa

Dva velika procesa, sa svim prividom pravde! Dva ogledna procesa za svenečasne procese svijeta! Koliki su ljudi kroz povijest – pojedinci, (dosta budi spomenuti Tomu Mora) i velike skupine ljudi  na takvim procesima ozloglašeni, pod lažnim optužbama tuženi, po krivim svjedocima okrivljeni, u ime Boga i pravde na smrt osuđeni, ubijeni ... Krist, uspravan na obadva procesa, ostaje snaga svih ne svinute šije! I kao uzor i kao onaj koji ponovno trpi u svojim najodabranijim  nasljedovateljima. Pa i onima koji možda i nisu čuli njegovo Ime, ali poput njega trpe za Istinu, Pravdu, Ljubav ... A mi, jesmo li čisti u različitim, makar i malim – kućnim, susjedskim, sitnorazgovornim – procesima gdje se okrivljuju i otpisuju sve sami mali kristi ...?

Baraba – Isus

Nitko kao Marko ne zastaje na cjenkanju između Pilata i svjetine, podgovorene židovskim vjerskim vlastima. Isus – Baraba! Za koga sam? Za Isusa? Ili za Barabu? Nije li u meni ne samo Juda nego i Baraba komu je Isus žrtvovan? Ne mora se sva drama Isusova događati na velikom planu. Moguće su i male Muke Isusove, minijaturne. A ipak, svaki pomilovani Baraba u meni, opasnost je za Isusa komu se inače kunem na vjernost kao ono Petar, komu inače kličem: „Hosana!“ kao onomadne svjetina koja je sada protiv njega zatražila Barabu.

Što znači: predati se?

Marko marljivo bilježi u Muci Isusovoj glagol predati. Ćuli smo taj glagol uIvana (Iv 3,16) i Pavla (Gal 3,20). Sam se Isus predaje (Mk 9,31; 10,33). Juda ga predaje (Mk 14,10-11.21.41; 15,10.15). I Pilat ga „preda da se razapne“ (15,15). Bibličari upozoravaju da je glagol predati bremenit sa svoje dvoznačnosti. U dnu toga glagola stoji ono nepokolebljivo nutarnje predanje Isusa Ocu, ono predan je kojim je Otac nama predao-darovao svojega Sina, ona pripravna ljubav kojom se Isus predaje-dariva nama. A povrh toga glagola  obremenjena Isusovom dragovoljnom ljubavlju kojom je na smrt i do smrti ljubio Oca i nas – igraju loši izrazi i ljudska iznakaženja glagola: predati-izdati-izručiti zlostavljanju i samoj smrti.

Satnikova vjeroispovijest

Marko vodi svoju nit Isusove muke i smrti k posljednjoj riječi. Tu je posljednju riječ, jer Marko piše za kršćane u Rimu, trebao izraziti jedan slučajni prisutnik, ali ondje po službenoj dužnosti. I taj je bio Rimljanin. On daje pravu završnicu svemu ovom izvještaju Muke: „Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji.“

Mir ukopa – predigra uskrsnog iznenađenja

Sudjelujemo s Markom u Isusovu ukopu. Marko piše ove retke s čudesnim mirom, pazeći opet da sve spomene što se načinilo oko mrtvoga tijela. Mir ovih redaka već priprema na ono jedinstveno iznenađenje Božje, na uskrsnuće. Grob je dobro zatvoren. Kamen je dokotrljan. Kristova je sudbina dobro zapečaćena.

  1. Bog ima svojih velikih, jedinstvenih iznenađenja. I za svojega Sina. I za nas. S tom mišlju uđimo u Veliki tjedan i pomno dajmo da nas obuzme sam misterij smrti i uskrsnuća. AMEN!

Iz knjige: „Sjeme je riječ Božja“, Bonaventura Duda

 
 
 

Brojač posjeta

382034
Danas
Jučer
Ovaj tjedan
Last Week
Ovaj mjesec
Last Month
UKUPNO
225
312
537
379719
4132
5826
382034

Vaša IP adresa je: 54.235.48.106
Server Time: 2018-11-19 19:05:22